Kultura

Riječki glumac Dorian Matić, poznatiji kao Dodo, gost je 7. Međunarodnog filmskog festivala „Uhvati film – Kotor“. U razgovoru sa njim i njegovim roditeljima, Dejanom i Daliborkom, otkrivamo kako su nastale avanture neobičnih tajnih agenata, zašto je susret sa Enisom Bešlagićem bio posebno iskustvo i kako filmska umjetnost pomjera granice i ruši predrasude.

Zovu ga Dodo, ali otkako je postao filmski agent, sve češće ga prepoznaju upravo po toj ulozi. Dorian Matić jedan je od glavnih glumaca riječkog filmskog serijala „Tajni agent 010“, neobičnog spoja komedije, špijunskih avantura, prijateljstva i stvaralaštva koji već godinama okuplja mlade glumce sa invaliditetom.

U okviru festivala „Uhvati film – Kotor“, publika će u Kinu Boka imati priliku da pogleda četvrti nastavak serijala, duhovitog naslova „Bilo 010-dnom u Americi“, u kojem se pojavljuju i poznati glumci Enis Bešlagić i Denis Brižić.

Za Doda je ovo mnogo više od filmske uloge. To je avantura koja traje godinama, donosi nova prijateljstva, putovanja i susrete sa publikom, ali i iskustvo koje ga je učinilo sigurnijim pred kamerama.

„Više me niko ne zove pravim imenom, nego agentom“, priča Dodo uz osmijeh, svjestan da njegov filmski identitet odavno živi i izvan bioskopske sale.

Od školskih filmova do pravog tajnog agenta

Priča o Agentu 010 počela je mnogo skromnije, kroz kratke filmske radove u kojima je Dorian učestvovao sa svojim školskim prijateljima. Iz tih prvih iskustava rodila se ideja o ozbiljnijem filmskom serijalu, koju je pokrenuo Denis Pilepić iz riječke udruge Spirit.

„Sve je krenulo od kratkih filmova u kojima su učestvovali i njegovi prijatelji iz škole. Onda je Denis pitao Doda da li bi želio da snima filmove sa njim. Naravno da je pristao, jer je to bila prilika da radi nešto novo i zanimljivo“, prisjećaju se roditelji.

Čak i naziv Agent 010 ima posebno značenje. Dvije nule simbolizuju točkove kolica, dok jedinica asocira na agenta, odnosno policajca. Tako je nastao filmski junak čija je misija, osim savladavanja izmišljenih opasnosti, i rušenje stvarnih društvenih predrasuda.

Počeci, međutim, nijesu bili jednostavni. Dodo priznaje da se pred kamerama u početku nije lako opuštao. Trebalo je vremena da upozna filmsku tehniku, način rada i savlada tremu.

Roditelji objašnjavaju da su tokom prva dva filma glumci mnogo vježbali, naročito govor, disanje i opuštanje, uz podršku Helge Paškvan.

„U prvom filmu bio je prilično ukočen. Mnogo su vježbali i to im je pomoglo da shvate da snimanje nije nešto nedostižno, nego nešto što i oni mogu da urade. Danas je sve drugačije“, objašnjavaju.

Rad na setu prilagođava se glumcima. Nekada je za uspješnu scenu dovoljan jedan pokušaj, nekada ih je potrebno pet. Sve zavisi od koncentracije, raspoloženja i energije tog dana.

I upravo u tome je jedna od vrijednosti ovog projekta – umjesto da se glumci prilagođavaju krutim produkcijskim pravilima, proces stvaranja prilagođava se njima.

Enis Bešlagić: „Budi ono što jesi i opusti se“

Jedno od iskustava koje Dodo posebno pamti jeste saradnja sa poznatim glumcem Enisom Bešlagićem, koji se pojavljuje u filmu „Bilo 010-dnom u Americi“.

Iako je susret sa profesionalnim glumcima u početku izazivao veliku tremu, Enisov pristup pomogao mu je da se opusti i uživa u zajedničkom radu.

„Enis je jedna ljudina od čovjeka. Kada smo se upoznali, rekao mi je: 'Budi ono što jesi i opusti se.' To će mi ostati kao jedno od najljepših iskustava u životu“, iskren je Dodo.

Ta jednostavna poruka možda najbolje opisuje duh čitavog serijala. Pred kamerom nije potrebno biti neko drugi da bi se postalo filmski junak. Dovoljno je dobiti priliku, podršku i slobodu da pokažeš ono što jesi.

Filmovi nastaju zahvaljujući entuzijazmu, ali zaslužuju veću podršku

Iako iza serijala stoji već nekoliko realizovanih filmova, produkcijski uslovi daleko su od onih u kojima nastaju komercijalna filmska ostvarenja.

Budžeti su mali, a veliki dio posla počiva na entuzijazmu autora, roditelja i prijatelja projekta.

„Mi roditelji smo tu prvenstveno da ih vozimo gdje treba. Kada Denis nešto zamisli, onda traži prostore u kojima možemo besplatno da snimamo. To su filmovi sa veoma malim budžetima, ali ipak ostavljaju trag“, ističu Dodovi roditelji.

Iza svake nove epizode nalaze se brojni sati rada, organizacije i zajedničkog ulaganja energije. Nekada film na premijeri pogleda dvije stotine ljudi, a nekada se projekcija organizuje pred svega nekoliko gledalaca.

Ipak, filmska ekipa nastavlja dalje.

Roditelji otvoreno govore i o problemu vidljivosti. Smatraju da projekat koji već godinama stvara prostor za mlade glumce sa invaliditetom zaslužuje znatno veću pažnju medija i institucija.

„Prikazujemo filmove, radimo, putujemo, ali ponekad imamo osjećaj kao da se to ne vidi. Kao da se nedovoljno cijeni ono što se radi“, poručuju.

Upravo zato gostovanja na festivalima poput „Uhvati film“ imaju poseban značaj. Ona omogućavaju da filmovi dođu do nove publike, ali i da njihovi protagonisti budu prepoznati kao glumci, autori i aktivni učesnici kulturnog života.

Sljedeća stanica – Holivud?

Dodo i njegova ekipa ne planiraju da se zaustave. Šesti nastavak serijala već je u pripremi za premijeru zakazanu za 17. novembar u Rijeci, u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku, a roditelji se nadaju da bi naredne godine mogao stići i sedmi film.

A gdje bi Dodo želio da jednoga dana predstavi svoje filmske avanture?

Odgovor stiže bez mnogo razmišljanja:

„Holivud!“

Možda zvuči kao šala, ali od mladog čovjeka koji je od prvih nesigurnih koraka pred kamerom stigao do filmskih festivala, susreta sa poznatim glumcima i publike koja ga prepoznaje kao tajnog agenta, takav odgovor zvuči sasvim prirodno.

Jer priča o Agentu 010 odavno nije samo priča o invaliditetu. To je priča o stvaralaštvu, prijateljstvu, upornosti i pravu da svako bude dio svijeta filma.

A upravo je to i jedna od najvažnijih poruka festivala „Uhvati film“ – da se granice ne pomjeraju samo pričama koje gledamo na filmskom platnu, već i ljudima kojima pružimo priliku da ih ispričaju.

Izvor i foto: NVU Art 365